^
list
Ruža
raste
raste
Moji linkovi
ˇ
Brojač posjeta
195824
^
Arhiva
« » tra 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
 
Menu
   Najljepše cvijeće
   Mnogo prelijepog cvijeća samo na jednom mjestu
   www.cvijecara.bloger.hr
ˇ
Blog
ponedjeljak, ožujak 10, 2014
Dolaskom toplijih dana počinju pripreme u vrtu i okućnicama za sadnju proljetnog cvijeća. Za sadnju se koriste uzgojene presadnice u posudama, a sadnja se najčešće obavlja u drugoj polovici ožujka i početkom travnja. 

Cvijeće se sadi u gredice ili pojedinačno a razmak sadnje ovisi o vrsti koju sadimo. Sadnja se obavlja ujutro ili pred večer. Nakon sadnje potrebno je 

tratinčica

obaviti sve mjere (zalijevanje, rahljenje, okopavanje, pljevljenje, prihranjivanje) kako bi cvijeće što duže cvjetalo i zadržavalo lijepizgled. Kao 


dvogodišnje cvijeće, u proljeće se najčešće sade sljedeće vrste:

Tratinčica:
Samonikla je vrsta Europe, Amerike i Australije od koje su oplemenjivanjem dobivene sorte krupnijeg, punijeg cvijeta u bijeloj i raznim nijansama crvene boje. Iz malih prizemnih lisnih rozeta od ožujka do lipnja pojavljuju se brojni cvjetovi koji mogu služiti i kao rezano cvijeće.

Šeboj:
Ova vrsta je poznata po ugodnom mirisu cvjetova koji je najjači rano ujutro ili kasno navečer. Cvate u crvenoj, žutoj, narančastoj, bijeloj, ružičastoj boji ili u kombinaciji po dvije boje. Stabljike često odrvene pri bazi i narastu 30-60 cm visine. Postoje sorte za sadnju na kamenjaru koje su visoke 20-30 cm. Šeboj cvate od travnja do lipnja.
Maćuhica:maćuhica
Maćuhica je najčešća vrsta dvogodišnjeg cvijeća koju vidimo posađenu na gredicama u parkovima i vrtovima. Vrlo je prepoznatljiva po specifičnoj građi cvijeta – peteročlani cvijet s dvije latice u gornjem dijelu, dvije sa strane i jednomu donjem dijelu cvijeta. Postoji veliki broj sorti koje se razlikuju po boji cvijeta koja može biti u svim nijansama od bijele do ljubičaste. Osim jednobojnih postoje i sorte s cvjetovima u kombinaciji dvije ili više boja. Ponekad maćuhice procvatu već u jesen, a cvatnja se nastavlja u proljeće i traje sve dopočetka ljeta.

Turski karanfil:
Od davnina se uzgaja u vrtovima kao biljka poznata po bogatoj i dugoj cvatnji. Stabljike su čvrste, visine 25-60 cm, s cvjetovima raznih boja, od bijele do tamnocrvene, jednobojne ili u kombinaciji dviju boja. Cvate potkraj svibnja do počet kasrpnja.
turski karanfil

cvijecara @ 12:52 |Komentiraj | Komentari: 0
Gromulja (Alyssum), biljni je rod s oko 100 vrsta zeleni i polugrmova iz porodice krstašica (Brassicaceae ili Cruciferae); neke su kultivirane a kod nasCvijet Gromotulja - Alyssum montanum živi petnaestak vrsta, npr. zidna g. (A. murale), poljska g. (A. campestre), siva g. (A. montanum) i dr.

Alyssum montanum ili kod nas poznata kao Gromulja naraste visine 10-20 cm, raste u rijetki grmić širine do 30-ak cm,a može se naći na suhim sunčanim livadama.
Potječe iz Europe i Male Azije gdje raste u planinskim predjelima.
Stabljika im je pri dnu zakorijenjena i 
polegnuta,a onda raste u uspravnu biljku duguljastih, dlakavih sivih listova i mirisnih, sitnih, žutih, šiljastih cvijetova.
Kako nije zahtjevna,a vrlo je dekorativna jer početkom ljeta širi u cvjetne sagove te tako pokriva površinu, pogodna je za suhe zidove i kamenjare.
 
Položaj:
Kako biljka voli veliku dozu sunčeve svijetlosti trebalo bi ju saditi na takvo sunčano mjesto.
 
Zalijevanje:
Cvijet Gromotulju nije potrebno zalijevati, ne smeta joj ni duže sušno vremensko razdoblje.
 
Tlo:
Biljka voli siromašnu pjeskovitu zemlju,neutralne pH vrijednosti te vapnenastu.
 
Temperatura:
Biljka podnosi izvrsne klimatske uvijete te topla i sušna ljeta.
 
Vrijeme cvjetanja:
Biljka cvate u trećem i četvrtom mjesecu.


cvijecara @ 12:30 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 13, 2009
Jedne od najpriznatijih i najljepsih sobnih ukrasnih biljaka su svakako palme. One su rasprostranjene u subtropskoj i tropskoj oblasti a ima ih preko hiljadu vrsta. Naravno od svih tih vrsta samo su neke pogodne za uzgajanje unutar kuce ili stana prije svega zbog velicine koja sigurno ne moze da stane u prosjecan stan. Ono sto krasi palme i cini ih posebnim jeste lepezasto lisce svijetle ili tamno-zelene boje. Ta boja varira od vrste do vrste palmi pa tako ide od zuckaste pa do sive boje. Odrasle palme od vrsta koje se gaje u stanu kao ukrasne biljke narastu i do 4 m ali je rast veoma spor te se zbog toga kaze da je uzgoj ovog cvijeca veoma tezak, i nimalo jednostavan.
Pored toga palme podnose tamna mjesta unutar kuce ali, naravno, brze rastu ako su vecinu dana smjestene na osvijetljnom prostoru.
Najzastupljenija palma koja se uzgaja kao ukrasna biljka je svakako Kentija palma (sobna, kraljevska palma) ili Howea forsteriana Becc. Porijeklom je iz Australije, a najvise je ima na otoku Lord Howe po kojem je i dobila naziv. Zanimljivo je da ova biljka podnosi zimsku temperaturu i do 10 stepeni C ali joj definitivno najvise odgovara temperatura od 16 stepeni C. Ljetna temperatura koja je preporucena za ovu biljku je 24 stepena i potrebno je da se u to vrijeme zalijeva 2 puta nedjeljno. Jednom mjesečno u vodu kojom se zalijeva dodavati gnojivo koje sadrzi sve potrebne hranjive tvari a u slucaju da dodje do gubitka boje lisca dodati gnojivo koje je bogato zeljezom. Neki smatraju da zimi treba prekinuti sa zalijevanjem sobne palme ali je preporuceno to ciniti barem jednom sedmicno i pri tome paziti da se ne pretjera jer to dovodi do toga da biljka pocne naglo da vene i truhne.
Palmu treba saditi u sto dublju vazu kako bi korijen mogao slobodno da se siri! Jos jedan bitan savjet: nemojte sobnu palmu drzati na promaji!
cvijecara @ 20:29 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, listopad 10, 2008
Zimsko orezivanje ružinog grma jamstvo je da će na proljeće i ljeto ruža cvasti punim sjajem. Prije nego što se počne sa orezivanjem treba dobro naoštriti škare, jer odrez mora biti trenutačan a odrezani dio u prerezu gladak. Ruža penjačica reže se od najdonjeg kata uz naslon prema vrhu. Ako su neke osnovne grane oslabjele ili su se po- čele sušiti, njih je potrebno orezati na dva do tri pupoljka radi obnavljanja grma. Nakon završetka prikra- ćivanja granu razvedemo preko oslonca (drvenih letvica pričvršćenih uza zid ili metalne konstrukcije) i privežemo tankim konopcem ili gumicom.

Sve suhe ili zakržljale grane i grančice također se odstranjuju, kao i bujne postrane grane koje bi mogle biti prijetnja ovogodišnjim mladicama. Nakon sanitarnih zahvata slijedi zimska rezidba. Osnovno je pravilo da se, što je grm ruže penjačice stariji, orezuje sve više. Tako nikada nećemo zahvatiti drvnu masu prošlogodišnjeg grma, orezuje se na dva dobro razvijena pupa na izbojku iz prošle godine. No kod zimskog orezivanja mora se voditi računa i o proljeću, kada će ruža buknuti i brojnim izbojcima zazeleniti oslonac i zid uz koje je posađena. Tu treba biti oprezan. Dolaskom toplih dana, naime, biljka pušta brojne izbojke koje rastu uvis. Većinu od njih potrebno je pincirati, odnosno zaustaviti u rastu, skratiti ih i prisiliti da se granaju. Ovi izbojci obično na svome vrhu imaju i
cvjetne pupove, dakle potencijalne cvijetove.

Takav, nepincirani izbojak, ako se ostavi narast će i do dva metra visine, a na vrhu će nositi kržljav cvijet, bez karakteristične boje i mirisa. Iskustva u uzgoju ruža, koja se mjere tisućama godina, dokazala su da se početak cvatnje nešto odlaže, ali se na svakom pinciranom izbojku aktiviraju najmanje dva pupa koji doprinose grananju ružinog grma i povećanom cvatnjom.
cvijecara @ 22:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Ako ste odlučili posaditi ružu u vrtu ili na balkonu, proljeće i jesen je pravo vrijeme za taj vrtlarski pothvat. Sadnice se mogu nabaviti na štandovima tržnica, u cvjećarnicama, rasadnicima, pa čak i u samoposluživanjima. Pri izboru ruža dobro se posavjetovati sa stručnjakom za cvijeće, koji će vam otkriti koja vrsta će dobro uspijevati na mjestu gdje je namjeravate posaditi. Tada ćete doznati da je prije sadnje najvažnije dobro pripremiti zemlju. Nakon što iskopate rupu, dodajte gnojivo (najbolje je stajsko), posadite ružu i redovito je zalijevajte. Ocvale cvjetove redovito režite, jer će zahvaljujući tome ruža bujnije cvasti. Prvi se pupoljci uvijek pojave u svibnju, a do kasne jeseni grmolike ili ruže penjačice krase prelijepim cvjetovima vrtove, cvjetnjake i balkone.
cvijecara @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, listopad 3, 2008
Latinski naziv: Lobelia erinus
Domaći naziv: Lobelija
Poreklo: Južna Afrika


Opis :
Ova nježna perena uglavnom se gaji kao jednogodišnja vrsta. Tokom ljeta proizvodi sukcesivno veliki broj sitnih cvjetova u razlicitim bojama, uglavnom nijanse plave, roze i ljubicaste boje kao i bijele. Cvjetovi su uglavnom prosti ali postoje i varijeteti sa duplim (punim) cvjetovima. Listovi su sitni uglavnom zelene boje ali se mogu naci i sorte sa bronzanim lišcem. Habitus može biti žbunast ili padajuc koji je veoma pogodan za visece posude i kontejnere uopšte.

Gajenje :
Sjeme je jako sitno, ovalno i sjajno. Sije se krajem zime na površinu dobro propusnog i prethodno prosijanog supstrata. Supstrat se prije sjetve poravna ravnim, glatkim predmetom, a sjeme se radi ravnomernije sjetve može pomiješati sa nekim inertnim materijalom slicne krupnoce kao i samo sjeme. Pijesak, perlit i treset najcešce se koriste za miješanje sa sjemenom prije sjetve. Bitno je da cestice ovog materijala budu iste krupnoce kao i sjeme, a odnos je uglavnom 10:1 u korist inertnog materijala. Nakon sjetve površina se blago utapka ravnim, glatkim predmetom da bi sjeme došlo u bolji kontakt sa supstratom. Zatim slijedi zalijevanje orošavanjem ili indirektno (odozdo) ukoliko posuda ima otvore na dnu. Potrebno je, radi održavanja vlažnosti, posudu poklopiti ili staviti u plasticnu kesu. Materijal obavezno treba da je providan. Posudu staviti na toplo i svijetlo mjesto jer svetlo pozitivno deluje na klijanje sjemena. Redovno provetravati i orošavati. Klijavce proredjivati radi boljeg razvoja, a na stalno mjesto napolju posaditi kada prodje opasnost od poznih mrazeva i to u grupama od 3-5.
cvijecara @ 18:41 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, listopad 2, 2008
Latinski naziv: Gazania hybrida
Domaći naziv: Gazanija, Gacanija
Porijeklo: Južna Afirka


Opis:
Ova biljka se inače gaji kao jednogodišnja. Tokom ljeta sukcesvino proizvode veliki broj cvjetova u različitim, toplim, nijansama, često sa crnim centrom ili prugastim laticama. Prečnik je i do 8 cm. Listovi su najčešće srebrnasto zeleni. Biljka gradi prizemnu rozetu koja se širi i iz koje izbijaju cvjetna stabla i novi listovi. To su veoma dekorativne biljke izuzetno pogodne za suve i sunačane položaje. Tokom oblačnih dana cvjetovi ostaju zatvoreni.

Gajenje:
Sjeme se sije u rano proljeće u dobro propustan supstrat na dubinu od oko 0.5 cm. Kao supstrat se može koristiti mješavina pijeska i treseta ili pijeska i perlita ili se može koristiti kupovni supstrat za sjetvu sjemena. Supstrat dobro natopiti i držati na sobnim uslovima temperature i vlažnosti. Nakon klijanja koje počinje uglavnom u toku 7-10 dana od sjetve biljcice držati na svijetlom mjestu. Ukoliko su posijane gusto potrebno ih je razrediti rasadjivanjem da bi se normalno razvijale. Postepeno ih privikavati na spoljašnje uslove iznošenjem napolje po toplom vremenu. Krajem aprila i početkom maja se mogu iznijeti napolje i posaditi na stalno mjesto. Mjesto treba da je direktno osunčano, a zemljište sa dobrom drenažom jer se ove biljke najbolje razvijaju na direktnom svjetlu. Veoma je pogodna za korišćenje u kontejnerima i ozelenjavanju balkona i terasama.
cvijecara @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 0

Latinski naziv: Lathyrus odoratus
Domaći naziv: Ukrasni grašak, mirisna grahorica
Porijeklo: Italija, Sicilija, Krit


Opis:
Osnovna forma ove vrste je penjačica izuzetno mirisnih cvjetova u nijansama roze i ljubičaste. Danas postoje mnoge forme sa različitom bojom cvijeta koje se odlikuju manje ili više izraženim mirisom, a mogu biti žbunaste forme ili penjačice. Uglavnom su sorte sa veoma krupnim cvjetovima tokom selekcije izgubile intenzivan miris. Sve forme se mogu koristiti za proizvodnju rezanog cvijeta jer se oni razvijaju na dugim cvijetnim drškama.

Gajenje:
Sjeme je srednje veličine, okruglo. Može se sijati od zime do proljeća na dubinu od 1 cm sa razmakom od 5 cm. Tokom zime sjetva je u staklari a nakon klijanja potrebno je klijavce držati na svijetlom i hladnom mjestu. Kada zemljište napolju počne da se zagrijava mogu se posaditi na stalno mjesto na razmaku od 25-30 cm. U toku proljeća sjeme je moguće posaditi na stalno mjesto napolju s tim da treba obratiti pažnju da se zemljište ne isuši. Nakon razvoja prvog ili drugog para listova potrebno je zakinuti vrh da bi se aktivirali bočni pupoljci i time dobilo više izdanaka, a samim tim i cvjetova. Sortama koje su penjacice treba obezbijediti potporu. Ona može biti od pruća ili bilo kog sličnog materijala, zatim ograda itd. Cvjeta tokom cijelog ljeta, a period i intenzitet cvjetanja se mogu produžiti redovnim uklanjanjem precvjetalih cvjetova. Ovim postupkom se sprečava trošenje energije biljke na stvaranje sjemena već se ona usmjerava na stvaranje novih cvjetova.
cvijecara @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 1, 2008
Latinski naziv: Brachyscome iberidifolia
Domaći naziv
: Labudova margareta
Poreklo
: Zapadna Australija
Tip gajenja
: jednogodišnja

Opis: Porijeklom iz Australije ove vrsta je prenijeta u Evropu tokom 19. vijeka. Žbunastog ili puzajućeg habitusa raste do visine od 30 cm. Listovi su izduženi, nježni, svijetlo zelene boje. Cvjetovi se javljaju tokom ljeta od bijele preko roze, ljubičaste do plave boje u prečniku do 2.5 cm. Cvejtanje je dugotrajno i traje i tokom jeseni. Otporna je na niske temperature do -10 stepeni Celzijusa. Izuzezno pogodna za kontejnere kako klasične tako i viseće zbog savitljivog stabla koje lako poprima padajuću formu. Tokom najsuvljeg perioda ljeta podložna je napadu grinja, pa je treba redovno orošavati, a pri jakom napadu prskati nekim od sredstava protiv grinja.

Gajenje: Seme je sitno, izduženo, papirasto. Sije se krajem zime (februar-mart) na površinu dobro dreniranog i prosijanog supstrata. Supstrat se prije setve poravna ravnim, glatkim predmetom, a sjeme se radi ravnomernije sjetve može pomiješati sa nekim inertnim materijalom slične krupnoće kao i samo sjeme. Sjeme se ne prekriva slojem supstrata zbog svoje veličine već se čitava posuda poklopi providnim plastičnim poklopcem ili stavi u najlon kesu radi održavanja vlage, na svijetlo mjesto. Svakodnevno provjetravati i orošavati po potrebi finim raspršivačem. Klija već posle nedelju dana ili više već u zavisnosti od temperature na kojoj se nalazi. Kada su klijavci dovoljno veliki da se sa njima može manipulisati rasaditi ih najbolje u zasebne posude veličine 5-7 cm i gajiti na svijetlom mjestu. Prihranjivanje se može vršiti i to sredstvima za bujan razvoj zelene mase. Početkom maja rasaditi napolju na stalno mjesto. Voli svjetlo mjesto i rastresit hranljiv supstrat.

cvijecara @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 0
Latinski naziv: Campanula sp.
Domaći naziv
: Zvončić
Porijeklo
: Evropa
Visina
: u zavisnosti od vrste, do30cm
Cvjetanje
: proljeće, ljeto

Opis: Najčešće srećemo sljedeće tri vrste: Campanula carpatica, Campanula cochlearifolia i Campanula portenschlagiana (Dalmatinski zvončić), autohtone u Evropi. Sve tri su niske, jastučaste perene koje se često tretiraju i kao jednogodišnje vrste zbog veoma lakog razmnožavanja i brzog cvjetanja pa se mogu naći u trgovinama rascvetale u kontejnerima. Cvjetovi su zvonastog oblika, otuda ime, bijeli ili u roze i plavim nijansama. U prečniku mogu biti i do 5cm (Campanula carpatica). Javljaju se masovno od ranog proljeća prekrivajući čitavu biljku. Redovni uklanjanjem precvjetalih cvjetova može se produžiti period cvjetanja tokom cijelog ljeta i rane jeseni. Veoma su pogodne za žardinjere i alpinume gdje se sade na udaljenosti od oko 30 cm. U leji ih uvijek treba saditi u prednjem planu, a mogu se koristiti i za pravljenje bordura.

Gajenje: Sadnja se vrši od kraja zime (februar-mart) do maja na površinu dobro dreniranog i prosejanog supstrata. Supstrat se prije sadnje poravna ravnim, glatkim predmetom, a sjeme se radi ravnomernije sadnje može pomiješati sa nekim inertnim materijalom slične krupnoće kao i samo seme. Seme se ne prekriva slojem supstrata zbog pozitivnog dejstva sunčeve svetlosti na klijanje već se čitava posuda poklopi providnim plastičnim poklopcem ili stavi u najlon kesu radi održavanja vlage, na svijetlo mjesto. Svakodnevno provetravati i orošavati po potrebi finim raspršivačem. Klijanje može potrajati i 30-ak dana u zavisnosti od vrste i uslova sredine. Kada su klijavci dovoljno veliki da se sa njima može manipulisati rasaditi ih najbolje u zasebne posude veličine 5-7 cm i gajiti na svijetlom mjestu. Prihranjivanje biljčica se može vršiti i to sredstvima za bujan razvoj zelene mase. Početkom maja rasaditi napolju na stalno mjesto ili u kontejnere. Voli svijetlo mjesto i rastresit hranljiv supstrat, ali treba obratiti pažnju da su mlade biljke osjetljive na jako sunce. Krajem sezone se iz žardinjera biljke mogu prebaciti u perenjake, alipinume ili mješovite leje.

Razmnožavanje deobom bokora izvodi se u proljeće od matičnih, dobro razvijenih biljaka. Oštrim predmetom se izvađen busen pažljivo podijeli na nekoliko dijelova već u zavisnosti od veličine matične biljke i svaki dio zasadi u posudu ili na stalno mjesto.

cvijecara @ 18:25 |Komentiraj | Komentari: 0
Index.hr
Nema zapisa.