Jedne od najpriznatijih i najljepsih sobnih ukrasnih biljaka su svakako palme. One su rasprostranjene u subtropskoj i tropskoj oblasti a ima ih preko hiljadu vrsta. Naravno od svih tih vrsta samo su neke pogodne za uzgajanje unutar kuce ili stana prije svega zbog velicine koja sigurno ne moze da stane u prosjecan stan. Ono sto krasi palme i cini ih posebnim jeste lepezasto lisce svijetle ili tamno-zelene boje. Ta boja varira od vrste do vrste palmi pa tako ide od zuckaste pa do sive boje. Odrasle palme od vrsta koje se gaje u stanu kao ukrasne biljke narastu i do 4 m ali je rast veoma spor te se zbog toga kaze da je uzgoj ovog cvijeca veoma tezak, i nimalo jednostavan.
Pored toga palme podnose tamna mjesta unutar kuce ali, naravno, brze rastu ako su vecinu dana smjestene na osvijetljnom prostoru.
Najzastupljenija palma koja se uzgaja kao ukrasna biljka je svakako Kentija palma (sobna, kraljevska palma) ili Howea forsteriana Becc. Porijeklom je iz Australije, a najvise je ima na otoku Lord Howe po kojem je i dobila naziv. Zanimljivo je da ova biljka podnosi zimsku temperaturu i do 10 stepeni C ali joj definitivno najvise odgovara temperatura od 16 stepeni C. Ljetna temperatura koja je preporucena za ovu biljku je 24 stepena i potrebno je da se u to vrijeme zalijeva 2 puta nedjeljno. Jednom mjesečno u vodu kojom se zalijeva dodavati gnojivo koje sadrzi sve potrebne hranjive tvari a u slucaju da dodje do gubitka boje lisca dodati gnojivo koje je bogato zeljezom. Neki smatraju da zimi treba prekinuti sa zalijevanjem sobne palme ali je preporuceno to ciniti barem jednom sedmicno i pri tome paziti da se ne pretjera jer to dovodi do toga da biljka pocne naglo da vene i truhne.
Palmu treba saditi u sto dublju vazu kako bi korijen mogao slobodno da se siri! Jos jedan bitan savjet: nemojte sobnu palmu drzati na promaji!

Zimsko orezivanje ružinog grma jamstvo je da će na proljeće i ljeto ruža cvasti punim sjajem. Prije nego što se počne sa orezivanjem treba dobro naoštriti škare, jer odrez mora biti trenutačan a odrezani dio u prerezu gladak. Ruža penjačica reže se od najdonjeg kata uz naslon prema vrhu. Ako su neke osnovne grane oslabjele ili su se po- čele sušiti, njih je potrebno orezati na dva do tri pupoljka radi obnavljanja grma. Nakon završetka prikra- ćivanja granu razvedemo preko oslonca (drvenih letvica pričvršćenih uza zid ili metalne konstrukcije) i privežemo tankim konopcem ili gumicom.

Sve suhe ili zakržljale grane i grančice također se odstranjuju, kao i bujne postrane grane koje bi mogle biti prijetnja ovogodišnjim mladicama. Nakon sanitarnih zahvata slijedi zimska rezidba. Osnovno je pravilo da se, što je grm ruže penjačice stariji, orezuje sve više. Tako nikada nećemo zahvatiti drvnu masu prošlogodišnjeg grma, orezuje se na dva dobro razvijena pupa na izbojku iz prošle godine. No kod zimskog orezivanja mora se voditi računa i o proljeću, kada će ruža buknuti i brojnim izbojcima zazeleniti oslonac i zid uz koje je posađena. Tu treba biti oprezan. Dolaskom toplih dana, naime, biljka pušta brojne izbojke koje rastu uvis. Većinu od njih potrebno je pincirati, odnosno zaustaviti u rastu, skratiti ih i prisiliti da se granaju. Ovi izbojci obično na svome vrhu imaju i
cvjetne pupove, dakle potencijalne cvijetove.

Takav, nepincirani izbojak, ako se ostavi narast će i do dva metra visine, a na vrhu će nositi kržljav cvijet, bez karakteristične boje i mirisa. Iskustva u uzgoju ruža, koja se mjere tisućama godina, dokazala su da se početak cvatnje nešto odlaže, ali se na svakom pinciranom izbojku aktiviraju najmanje dva pupa koji doprinose grananju ružinog grma i povećanom cvatnjom.

Ako ste odlučili posaditi ružu u vrtu ili na balkonu, proljeće i jesen je pravo vrijeme za taj vrtlarski pothvat. Sadnice se mogu nabaviti na štandovima tržnica, u cvjećarnicama, rasadnicima, pa čak i u samoposluživanjima. Pri izboru ruža dobro se posavjetovati sa stručnjakom za cvijeće, koji će vam otkriti koja vrsta će dobro uspijevati na mjestu gdje je namjeravate posaditi. Tada ćete doznati da je prije sadnje najvažnije dobro pripremiti zemlju. Nakon što iskopate rupu, dodajte gnojivo (najbolje je stajsko), posadite ružu i redovito je zalijevajte. Ocvale cvjetove redovito režite, jer će zahvaljujući tome ruža bujnije cvasti. Prvi se pupoljci uvijek pojave u svibnju, a do kasne jeseni grmolike ili ruže penjačice krase prelijepim cvjetovima vrtove, cvjetnjake i balkone.

Latinski naziv: Lobelia erinus
Domaći naziv: Lobelija
Poreklo: Južna Afrika


Opis :
Ova nježna perena uglavnom se gaji kao jednogodišnja vrsta. Tokom ljeta proizvodi sukcesivno veliki broj sitnih cvjetova u razlicitim bojama, uglavnom nijanse plave, roze i ljubicaste boje kao i bijele. Cvjetovi su uglavnom prosti ali postoje i varijeteti sa duplim (punim) cvjetovima. Listovi su sitni uglavnom zelene boje ali se mogu naci i sorte sa bronzanim lišcem. Habitus može biti žbunast ili padajuc koji je veoma pogodan za visece posude i kontejnere uopšte.

Gajenje :
Sjeme je jako sitno, ovalno i sjajno. Sije se krajem zime na površinu dobro propusnog i prethodno prosijanog supstrata. Supstrat se prije sjetve poravna ravnim, glatkim predmetom, a sjeme se radi ravnomernije sjetve može pomiješati sa nekim inertnim materijalom slicne krupnoce kao i samo sjeme. Pijesak, perlit i treset najcešce se koriste za miješanje sa sjemenom prije sjetve. Bitno je da cestice ovog materijala budu iste krupnoce kao i sjeme, a odnos je uglavnom 10:1 u korist inertnog materijala. Nakon sjetve površina se blago utapka ravnim, glatkim predmetom da bi sjeme došlo u bolji kontakt sa supstratom. Zatim slijedi zalijevanje orošavanjem ili indirektno (odozdo) ukoliko posuda ima otvore na dnu. Potrebno je, radi održavanja vlažnosti, posudu poklopiti ili staviti u plasticnu kesu. Materijal obavezno treba da je providan. Posudu staviti na toplo i svijetlo mjesto jer svetlo pozitivno deluje na klijanje sjemena. Redovno provetravati i orošavati. Klijavce proredjivati radi boljeg razvoja, a na stalno mjesto napolju posaditi kada prodje opasnost od poznih mrazeva i to u grupama od 3-5.

Latinski naziv: Gazania hybrida
Domaći naziv: Gazanija, Gacanija
Porijeklo: Južna Afirka


Opis:
Ova biljka se inače gaji kao jednogodišnja. Tokom ljeta sukcesvino proizvode veliki broj cvjetova u različitim, toplim, nijansama, često sa crnim centrom ili prugastim laticama. Prečnik je i do 8 cm. Listovi su najčešće srebrnasto zeleni. Biljka gradi prizemnu rozetu koja se širi i iz koje izbijaju cvjetna stabla i novi listovi. To su veoma dekorativne biljke izuzetno pogodne za suve i sunačane položaje. Tokom oblačnih dana cvjetovi ostaju zatvoreni.

Gajenje:
Sjeme se sije u rano proljeće u dobro propustan supstrat na dubinu od oko 0.5 cm. Kao supstrat se može koristiti mješavina pijeska i treseta ili pijeska i perlita ili se može koristiti kupovni supstrat za sjetvu sjemena. Supstrat dobro natopiti i držati na sobnim uslovima temperature i vlažnosti. Nakon klijanja koje počinje uglavnom u toku 7-10 dana od sjetve biljcice držati na svijetlom mjestu. Ukoliko su posijane gusto potrebno ih je razrediti rasadjivanjem da bi se normalno razvijale. Postepeno ih privikavati na spoljašnje uslove iznošenjem napolje po toplom vremenu. Krajem aprila i početkom maja se mogu iznijeti napolje i posaditi na stalno mjesto. Mjesto treba da je direktno osunčano, a zemljište sa dobrom drenažom jer se ove biljke najbolje razvijaju na direktnom svjetlu. Veoma je pogodna za korišćenje u kontejnerima i ozelenjavanju balkona i terasama.

Latinski naziv: Lathyrus odoratus
Domaći naziv: Ukrasni grašak, mirisna grahorica
Porijeklo: Italija, Sicilija, Krit


Opis:
Osnovna forma ove vrste je penjačica izuzetno mirisnih cvjetova u nijansama roze i ljubičaste. Danas postoje mnoge forme sa različitom bojom cvijeta koje se odlikuju manje ili više izraženim mirisom, a mogu biti žbunaste forme ili penjačice. Uglavnom su sorte sa veoma krupnim cvjetovima tokom selekcije izgubile intenzivan miris. Sve forme se mogu koristiti za proizvodnju rezanog cvijeta jer se oni razvijaju na dugim cvijetnim drškama.

Gajenje:
Sjeme je srednje veličine, okruglo. Može se sijati od zime do proljeća na dubinu od 1 cm sa razmakom od 5 cm. Tokom zime sjetva je u staklari a nakon klijanja potrebno je klijavce držati na svijetlom i hladnom mjestu. Kada zemljište napolju počne da se zagrijava mogu se posaditi na stalno mjesto na razmaku od 25-30 cm. U toku proljeća sjeme je moguće posaditi na stalno mjesto napolju s tim da treba obratiti pažnju da se zemljište ne isuši. Nakon razvoja prvog ili drugog para listova potrebno je zakinuti vrh da bi se aktivirali bočni pupoljci i time dobilo više izdanaka, a samim tim i cvjetova. Sortama koje su penjacice treba obezbijediti potporu. Ona može biti od pruća ili bilo kog sličnog materijala, zatim ograda itd. Cvjeta tokom cijelog ljeta, a period i intenzitet cvjetanja se mogu produžiti redovnim uklanjanjem precvjetalih cvjetova. Ovim postupkom se sprečava trošenje energije biljke na stvaranje sjemena već se ona usmjerava na stvaranje novih cvjetova.

Latinski naziv: Brachyscome iberidifolia
Domaći naziv: Labudova margareta
Poreklo: Zapadna Australija
Tip gajenja: jednogodišnja

Opis: Porijeklom iz Australije ove vrsta je prenijeta u Evropu tokom 19. vijeka. Žbunastog ili puzajućeg habitusa raste do visine od 30 cm. Listovi su izduženi, nježni, svijetlo zelene boje. Cvjetovi se javljaju tokom ljeta od bijele preko roze, ljubičaste do plave boje u prečniku do 2.5 cm. Cvejtanje je dugotrajno i traje i tokom jeseni. Otporna je na niske temperature do -10 stepeni Celzijusa. Izuzezno pogodna za kontejnere kako klasične tako i viseće zbog savitljivog stabla koje lako poprima padajuću formu. Tokom najsuvljeg perioda ljeta podložna je napadu grinja, pa je treba redovno orošavati, a pri jakom napadu prskati nekim od sredstava protiv grinja.

Gajenje: Seme je sitno, izduženo, papirasto. Sije se krajem zime (februar-mart) na površinu dobro dreniranog i prosijanog supstrata. Supstrat se prije setve poravna ravnim, glatkim predmetom, a sjeme se radi ravnomernije sjetve može pomiješati sa nekim inertnim materijalom slične krupnoće kao i samo sjeme. Sjeme se ne prekriva slojem supstrata zbog svoje veličine već se čitava posuda poklopi providnim plastičnim poklopcem ili stavi u najlon kesu radi održavanja vlage, na svijetlo mjesto. Svakodnevno provjetravati i orošavati po potrebi finim raspršivačem. Klija već posle nedelju dana ili više već u zavisnosti od temperature na kojoj se nalazi. Kada su klijavci dovoljno veliki da se sa njima može manipulisati rasaditi ih najbolje u zasebne posude veličine 5-7 cm i gajiti na svijetlom mjestu. Prihranjivanje se može vršiti i to sredstvima za bujan razvoj zelene mase. Početkom maja rasaditi napolju na stalno mjesto. Voli svjetlo mjesto i rastresit hranljiv supstrat.

Latinski naziv: Campanula sp.
Domaći naziv: Zvončić
Porijeklo: Evropa
Visina: u zavisnosti od vrste, do30cm
Cvjetanje: proljeće, ljeto

Opis: Najčešće srećemo sljedeće tri vrste: Campanula carpatica, Campanula cochlearifolia i Campanula portenschlagiana (Dalmatinski zvončić), autohtone u Evropi. Sve tri su niske, jastučaste perene koje se često tretiraju i kao jednogodišnje vrste zbog veoma lakog razmnožavanja i brzog cvjetanja pa se mogu naći u trgovinama rascvetale u kontejnerima. Cvjetovi su zvonastog oblika, otuda ime, bijeli ili u roze i plavim nijansama. U prečniku mogu biti i do 5cm (Campanula carpatica). Javljaju se masovno od ranog proljeća prekrivajući čitavu biljku. Redovni uklanjanjem precvjetalih cvjetova može se produžiti period cvjetanja tokom cijelog ljeta i rane jeseni. Veoma su pogodne za žardinjere i alpinume gdje se sade na udaljenosti od oko 30 cm. U leji ih uvijek treba saditi u prednjem planu, a mogu se koristiti i za pravljenje bordura.

Gajenje: Sadnja se vrši od kraja zime (februar-mart) do maja na površinu dobro dreniranog i prosejanog supstrata. Supstrat se prije sadnje poravna ravnim, glatkim predmetom, a sjeme se radi ravnomernije sadnje može pomiješati sa nekim inertnim materijalom slične krupnoće kao i samo seme. Seme se ne prekriva slojem supstrata zbog pozitivnog dejstva sunčeve svetlosti na klijanje već se čitava posuda poklopi providnim plastičnim poklopcem ili stavi u najlon kesu radi održavanja vlage, na svijetlo mjesto. Svakodnevno provetravati i orošavati po potrebi finim raspršivačem. Klijanje može potrajati i 30-ak dana u zavisnosti od vrste i uslova sredine. Kada su klijavci dovoljno veliki da se sa njima može manipulisati rasaditi ih najbolje u zasebne posude veličine 5-7 cm i gajiti na svijetlom mjestu. Prihranjivanje biljčica se može vršiti i to sredstvima za bujan razvoj zelene mase. Početkom maja rasaditi napolju na stalno mjesto ili u kontejnere. Voli svijetlo mjesto i rastresit hranljiv supstrat, ali treba obratiti pažnju da su mlade biljke osjetljive na jako sunce. Krajem sezone se iz žardinjera biljke mogu prebaciti u perenjake, alipinume ili mješovite leje.

Razmnožavanje deobom bokora izvodi se u proljeće od matičnih, dobro razvijenih biljaka. Oštrim predmetom se izvađen busen pažljivo podijeli na nekoliko dijelova već u zavisnosti od veličine matične biljke i svaki dio zasadi u posudu ili na stalno mjesto.

Porijeklo: Meksiko, Antili i Polinezija.
Lišće: od 15 do 20 cm dužine, duguljasto, ravno, žilavo, duž monopodijalne cilindrične stabljike.
Cvjetovi: cvasti od 6 do 30 cvjetova koji kratko traju, mirisni, prečnika 6 do 8 cm, sa izgledom voska. Posle oplođenja, prirodnog ili vještački izazvanog, nožica cvijeta se povećava i pretvara se u duguljastu kapsulu koja se naziva "ljuska vanile".
Svetlost: jaka, ali uvijek ublažena.
Zemlja: mešavina borove kore, korenja paprati, sfagnuma, ekspandiranog polistirena, sa malo treseta i humusa od lišća.
Đubrenje: od aprila do septembra, đubrite jednom mesečno tečnim đubrivom za orhideje.
Vlažnost vazduha: od 70 do 80%. Neophodno je korišćenje električnog ovlaživača vazduha.
Zalivanje: od jednom do tri puta nedeljno, zavisno od temperature u prostoriji i od godišnjeg doba.
Izmeštanje u drugu saksiju: svake 2 ili 3 godine, ništa više.
Posebni zahtevi: pustite vanilu da se prirodno penje uz palmino drvo. Odgovara joj temperatura od 13 do 24°C.
Dimenzije: preko 30 m dužine u prirodi; od 1,5 do 3 m u saksiji.
Razmnožavanje: reznicama stabljike (teško).
Životni vijek: od 1 do 3 godine u kući. Preko 10 godina u staklenoj bašti, u velikoj saksiji.
Štetočine i bolesti: fuzarioza, milidiu.
Vrste i varijeteti: od 110 registrovanih vrsta u svijetu, petnaestak daju aromatične plodove, a u tu svrhu uzgajaju se samo tri, Vanilla fragrans ili planifolia i V. pompona, sa zelenim i žutim cvjetovima i V. tahitensis, sa velikim žutim cvjetovima.

Vanila je JEDINA jestiva orhideja!
Iako su orhideje na Zemljinoj kugli druga biljna vrsta po zastupljenosti rodova (iza Eucaliptusa), samo jedna se koristi u ishrani ljudi - Vanilia !
Biljka se koristi prvenstveno kao začin. Dodaje se i raličitim galenskim preparatima za dobivanje boljeg okusa, a svojedobno su je propisivali muškarcima za povećavanje spolne moći.

Porodica: Asclepidaceae
Rod: Hoya Vrsta: carnosa (mnogo različitih vrsta kao H. bella, H.magnifica…
Engleski naziv: Wax Plant
Naš naziv: Voštani cvijet


Najčešće su biljke tropskih i suptropskih područja svijeta. Uzgoj hoye je dosta lagan i iznimno nagrađujuć.
Ima vrsta koje rastu sporo a i onih koje vrlo brzo stasaju u odraslu biljku
Izgled varira od vrste do vrste, neke su mali grmići a neke puzavc.

Smještaj i svjetlo:
lagano osvijetljeno područje do visoko osvijetljeno
Temperatura:
toplo; najmanja zimska 50F
Razmnožavanje:
reznicama koje imaju 2 ili više koljena sa najmanje 2 para listova (preporučljivo je uzeti reznicu sa 3 ili 4 para listova) ;uglavnom je dovoljno samo staviti reznicu u vodu i čekati
Zemlja:
dobra drenaža zemlje; ne voli previše zadržavanje vode u zemlji
sastav zemlje. 1 dio perlita + 1 dio ekspandirane gline + 1 dio treseta i 2 dijela obične zemlje za cvijeće
Kod hoya najviše dolazi do izražaja različitost vrsta u pogledu osvjetljena, vode i gnojenja
Hoye sa debelim listovima: obično vole sune, najbolje da se zemlja malo prosuši prije slijedećeg zalijevanja (H. erythrina, H. pubicalyx, H. subquintduplinervis)
hoye tankih listova:
obično vole konstantu vlažnost zemlje ne mogu podnijeti direktno sunce (H. multiflora, H. pauciflora, H. sp Tanna )
Ph zemlje:
(nepoznato,ako znate, recite)
Zalijevanje:
ovisi o vrsti; prije slijedećeg zalijevanja ostaviti da se zemlja tek malo prosuši
Gnojenje:
u vrlo malim količinama u vrijeme aktivnog rasta
Presađivanje:
jedino kada korjenje potpuno ispuni posudu
Cvijet: roza boje; lagano mirisan


Zanimljivost je većine hoya da cvjetaju uvijek na istom izdanku tako da nakon cvjetanja treba zapamtiti mjesto da se ne bi prilikom razmnožavanja odrezala cvjetajuća grana. Iako, hoya bella cvjeta samo jednom iz iste grane i nakon toga ta grana vene.
S obzirom da je teško pronaći hoyu na tržištu jedini način prodaje je uzimanjem reznica od nekog tko posjeduje tu biljku.
Listovi će se uviti ukoliko nema dovoljno vode, a ukoliko je previše vode, na listovima se pojavljuju lagano smeđe točkice ili čak cijeli listovi požute
Simptom premalo zalijevanja su i suhi dijelovi izdanak. U tom slučaju treba odrezati do prvog mekanog dijela.