Phalaenopsis (falenopsis) je jedna od orhideja koju je vrlo jednostavno uzgajati u stanu.

SVJETLOST: Svijetao prozor s malo sunca ili bez njega. Idealno mjesto im je istočni prozor. Prihvatljiv je i zasjenjeni južni ili zapadni prozor. U tmurnim zimskim danima ponekad je potrebno više izloženosti suncu. Dobro prihvaćaju i umjetno svjetlo.

Moje orhideje su na istočnom prozoru.

TEMPERATURA: Noćna treba biti iznad 15°C, a dnevna između 24 i 30°C . Viša temperatura uzrokuje brži rast ali mora biti praćena većom vlažnošću. Ne preporučuje se temperatura viša od 36°C. Noćna temperatura oko 12°C poželjna je samo nekoliko tjedana u jesen da bi potaknula cvjetne pupove. Promjene temperature mogu uzrokovati otpadanje pupova.

Temperatura u mojoj dnevnoj sobi nikad nije ispod 18°C niti iznad 26°C.

VODA: Phalaenopsis nema drugih dijelova za spremanje vode osim lišća. Supstrat nikad ne smije biti potpuno suh. Biljke treba dobro zaliti pa ih ne zalijevati dok se supstrat gotovo potpuno ne osuši. Zalijevajte ujutro, tako da listovi budu suhi do sumraka da bi spriječili pojavu truleži. Ako je moguće zalijevajte kišnicom.

Zalijevam ih jednom tjedno i to tako da ih spustim u podloške, dobro zalijem odozgo i ostavim u vodi 3-4 sata.

VLAŽNOST: Preporučena vlažnost je između 50% i 80%. Stavite biljke na preokrenute podloške u posudu sa vodom (lonac sa biljkom ne smije biti u vodi). Špricajte biljke povremeno, po mogućnosti kišnicom.

Špricam kad god se sjetim.

PRIHRANA: Kad je vrijeme toplije treba prihranjivati dva puta mjesečno gnojivom s povećanom količinom dušika (10-30-20). Za vrijeme cvatnje potrebno je gnojivo s više fosfora (10-30-20). U hladnije vrijeme godine dovoljno je prihranjivati jednom mjesečno.

Prihranjujem rijetko, sa vrlo malom količinom gnojiva

PRESAĐIVANJE: Najpogodnije vrijeme za presađivanje je nakon cvjetanja. Presađuje se nakon 1-3 godine u poseban supstrat. Odrasle biljke mogu rasti u istoj posudi dok se supstrat ne iscrpi , najčešće nakon 2 godine. Mladu biljku treba presađivati svaku godinu u sve veću posudu. Odrasla biljka može ostati u istoj posudi samo joj promijenite supstrat. Prilikom presađivanja uklonite sav supstrat te odrežite mekano i trulo korijenje. Prvo stavite malo supstrata na dno, raširite korijenje te popunjavajte supstratom. Presađivanje je bitna stvar, inače phalaenopsis ostaje bez hrane.

Eceveria je biljka koja se lako odrzava i ne zahtjeva puno mjesta. Vec sa svojim debelim, mesnatim, listovima koji stoje spiralno u rozetama, izgleda dekorativno, a pogotovo kada u ljeto procvjeta. U nasim krajevima, na planinskim kamenjarima i kucnim krovovima raste njena najbliza rodica cuvarkuca -sempervivum, samo s tom razlikom sto cuvarkuca podnosi, i treba veliku hladnocu, a eceveriu moramo stititi od hladnoce. Ima ih preko 100 razlicitih vrsta - velikih i malih. Zavisno od vrste cvjeta u razlicito vrijeme.

U ljeto zalijevati vrlo malo, u zimskoj pauzi skoro nikako, jer je vlaznost ubija. Od marta do augusta, za vrijeme rasta, nedeljno djubriti djubrivom za kaktuse.

Kada sa strana maticne biljke narastu mladi zdanci sa novim ruzicama, moze se odvojiti i rasaditi.Ponekad uspjeva odgojiti novu biljku od otkinutog lista koji se posadi u pjesak ( pri temperaturi od 20°C ).

Razmnozava se preko dijelova drveta ili izdanaka.

Porodica: Iridaceae

Zemlja porijekla: Afrika

Pogodno mjesto: Suncano, od vjetra zasticeno

Po svojim dugim siljastim listovima dobila je gladiola svoje ime. Gladius znaci mac. A svoju omiljenost kod skoro svih ljubitelja cvijeca ima zbog svojih prelijepih cvijetova u svim bojama i nijansama, osim crne. Vrtna gladiola raste i do 1,5 m visine, a nove nize vrste su izmedju 50 i 80 cm. Gladiola je omiljena i zbog toga sto njeno cvjetanje traje, zavisno od vremenskih uslova i vrste, izmedju 10 i 14 dana. Pupovi se otvaraju odozdo prema gore i moze imati i do 26 pojedinacnih cvijetova.

Kako gladiolina lukovica nije otporna na zimu, sadi se u zemlju tek kada prodje velika zima ( mart - april ) vec prema podrucju. Mora se paziti da se lukovice gladiole ne posade previse plitko ( najbolje 5 - 10 cm dubine ) kako ne bi kada naraste u visinu bila nestabilna na vjetru. Razmak izmedju biljaka treba da bude oko 20 cm. Redovno zalijevati. Biljka procvate otprilike 8 nedjelja nakon sadjenja. Kada se pojavi cvijetna stabljika izmedju listova potrebno je dobro nadjubriti da biljka ima snagu za cvijet. Ukoliko se gladiole sade u etapama ( svake 3 nedjelje do kraja juna ) produzava se uzivanje u prelijepom cvijetu carobne gladiole.

Nakon cvijetanja treba cvijetnu stabljiku prelomiti i pustiti da se osusi. Otprilike 4 - 6 nedjelja nakon cvijetanja vade se lukovice iz zemlje, ostave da se osuse i spreme na suho i hladno mjesto ( oko 8° C ), zamotane u papir do slijedeceg

Porodica: Solanaceae
Zemlja porijekla: južna Amerika
Pogodno mjesto: sunčano do polusjenovito, zaštićeno od vjetra

Anđeoske trube spadaju u atraktivne biljke koje se uzgajaju u velikim saksijama. Njeni trubasti cvjetovi mogu dostići dužinu i do 50 cm, su u prelijepim pastelnim bojama i navečer opojno mirišu. Plodovi ne uspjevaju kod nas. Listovi su u principu veliki, elipsasto formirani, tamno zeleni.
Botaničko ime datura nije latinsko nego staroindijsko. U novije vrijeme je po pripadnosti u grupi brugmansia. Cvate od jula do septembra. Vrsta brugmansia sauguinea od jeseni do proljeća.

Zemlja u kojoj anđeoska truba uspjeva treba da bude puna hranjivih sastojaka. U periodu rasta obilno zalijevati i do augusta nedjeljno đubriti. Zahtjeva pravo obilje hranjivih sastojaka.
Nakon cvjetanja ocvale cvjetove odstraniti.

Prezimiti može na temperaturi 4-12 °C u svijetolom ili tamnom prostoru. Ukoliko prezimljuje u tamnom prostoru, treba je u jesen dobro podrezati. Malo zalijevati. U proljeće duge, tanke mladice odstraniti, presaditi u veću posudu.
Razmnožava se putem pelcera od proljeća do jeseni.

UPOZORENJE: Anđeoska truba je u svim svojim dijelovima otrovna. Njen miris može kod osjetljivih ljudi izazvati glavobolju. Cvjetovi imaju dva puta više otrova od listova.

Naraste od 50–100 cm. u dužinu, i najbolje ju je saditi u viseće posude, vrtna korita i košarice.a njezin cvijet će nam krasiti vrt skroz od 4.,5. mjeseca pa sve do 10. mjeseca.

Milion Bels treba dosta hranjiva za rast i obilan cvat. Ako imate mogućnost probajte nabaviti gnojivo sa povećanim udjelom željeza u njemu ili ako je moguće čisto željezo pa ga s njim prehranjujte jednom tjedno a jednom u tjednu sa običnim supstratom. Ako vam je biljka blijeda i lišče nema lijepu zelenu boju i počinje žutiti to je očigledan znak da joj fali hranjiva pa stoga ne čekajte nego je nahranite :).

Milijun cvjetova voli vodu ali pripazite da ne bude skroz u vodi njeno korijenje jer će to izazvati truljenje i bolesti korijenja, a također pripazite da ju ne polijevate po velikim vrućinama jer će vam se biljka „skuhati“ i uvenuti stoga polijevati jako rano ujutro ili navečer kada nisu prevelike vrućine.

Afelandra je prekrasni sobni cvijet koji je porijeklom iz Brazila. Njegovo lišće je zimzeleno s prepoznatljivim bijelim prugicama koji je posebno ističu i daju joj dozu posebnosti. Cvjetovi su žute ili narančaste boje koji proviruju iz braktela istih boja, te tako čine klas dužine i do desetak centimetara. Od ovoga sobnog cvijeta postoje dvije glavne vrste koje se uzgajaju, i to: Aphelandra leopoldi i Aphelandra lonitae.

Cvijet zahtjeva visoku vlažnost zraka uz temperaturu koja treba iznositi od 16 do nekakvih 20*C . Također zahtjeva mnogo svijetla, ali ne da bude na direktnome sunčanom svijetlu.

Voli često zalijevanje, ali pri tome treba pripaziti da joj se voda zadržava u podlošku posude, jer to bi moglo dovesti do truljenja korijenja i propasti biljke. Ukoliko joj ne osigurate pak dovoljnu količinu vode i nedostatak vlage dolazi do brzog otpadanja donjih listova na biljci. Kako bi to spriječili, možete učiniti vrlo jednostavnu stvar. A to je da u podložak posude stavite malo šljunka ili već nečega drugoga, što će podiči cvijetnjak od podloška. Tako čete spriječiti direktan doticaj vode s zemljom i korijenjem. Biljku uz redovito zalijevanje treba i redovito svaki tjedan gnojiti s tekućim gnojivom za cvijeće.

Biljku je najbolje posaditi u tresetastu zemlju u koju ste stavili i malu količinu šljunka radi bolje propusnosti vlage. Kada vam biljka naraste i potrebna joj je veća posuda treba izvršiti presađivanje. Presađivanje možete izvršiti bilo kada tijekom godine osim u zimskom periodu tj. fazi mirovanja.

Ukoliko želite razmnožiti Vašu biljku, to možete učiniti najbolje u kasno proljeće. I to tako da odrežete reznicu s vrha stabljike i stavite je u vodu ili stavite u hormon za zakorjenjivanje zelenkastih biljaka i ugurate u zemlju.

Amarilis zovu još i prugasti sunovrat , pripada porodici sunovrata, srodnik je i maloj visibabi, potječe iz tropskog područja Amerike. Iz lukovice izrasta snažna šupljikava sabljika na kojoj su zvonasti cvjetovi koji mogu biti bijeli, narančasti, u raznim nijansama crvene boje i prošarani. Nakon stapke javljaju se dugi sabljasti listovi. Ponekad se najprije pojavi par listova pa tek onda stapka..

Amarilis treba je držati na svijetlom i toplom mjestu, voli vlagu pa zalijevajte češće, no najbolje da provjerite zemlju pa ako je potrebno zalijete. Također u doba rasta prihranite je svakih 14 dana. Kad cvijet uvene odrežite ga i pomalo smanjite zalijevanje, a listove ostavite do jeseni, jer preko njih će skupiti hranu za slijedeće proljeće. Kad listovi potpuno uvenu prestanite zalijevati i držite lukovicu suhom kroz desetak tjedana. Nakon tog počnite zalijevati kako bi probudili lukovicu i potaknuli je na cvatnju. U toplijim krajevima tj. priobalju sasvim slobodno možete je držati vani, zasađenu u loncima samo držite se toga da je zimi ne zalijevate kako u slučaju iznenadne niske temperature lukovica ne bi smrznula. Ako je držite u kući tokom zime tj. u doba mirovanja lukovica bi trebala biti u hladnoj ne gijanoj prostoriji i neka ostane u zemlji jer ne voli uznemiravanje. Presadite je svake druge ili treće godine u veći lonac.ć

Zadnjih godina u prodaji ima rezanih cvjetova amarilisa koji su zaista lijepi. Ako se odlučite za kupnju rezanog cvijeta prije stavljanja u vodu obavezno stapku odrežite ravno oštrim nožem, a kasnije vodu morate mijenjati svakodnevno jer iz stabljike izlazi sluz.

Sobna biljka koja potječe iz tropskih krajeva. Ehmeja je epifit. To znači da u prirodnom staništu raste na drugoj biljci, obično iz rupe na kori drveta. To su lijepe biljke koje imaju tvrde sivozalene listove s isprekidanim bijelim prugama. Iz sredine rozete izviruje cvjetni klas koji traje oko 6 mjeseci, a na njemu se pojavljuju sitni plavi cvjetići koji brzo venu. Kada klas počne venuti slobodno ga odrežite. Ona cvijeta smo jednom tokom svog života, ali pored matične biljke izbijaju mladice koje nastavljaju njen život. Mlade biljke posadite zasebno u drugu vazu i njegujte kako bi potaknuli cvatnju. Biti će potrebno i više od godine kako bi procvjetala.

Stavite je na svijetlo mjesto, može podnjeti i sunce no ne jako podnevno.

Nije je potrebno prihnjaviti niti presađivati.

Nemojte misliti da ste nešto pogriješili u njezi ehmeje kad vam jednostavno odjednom požuti nakon cvatnje. Ona nažalost nakon cvatnje umire.. Iznimno je jednostavna za uzgoj. Ima tvrdo lišće, sivo-zelene boje sa bijelim prugama koje su isprekidane. Narastu visine do 50 cm u visinu i blago su i elegantno povijeni prema dole.Listovi rastu u središtu u krug tako da stvaraju čašicu iz koje izraste u proljeće predivni cvijet.

Ehmelijin cvijet koji je kao klas i ima ružičaste braktele iz kojih razvija malene plave cvjetove koji vrlo brzo venu, nakon njihovih nastajanja. Dok za razliku od plavih cvjetića ružičaste braktele ostaju i do 6 mjeseci.nakon cvjetanja, a to se dešava jedanput tijekom njenog života, ona postepeno vene i umire. Ali ju zamjenjuju nove mlade biljke koje izrastaju iz njenog donjeg dijela i dalje krase naš dom. I kada klas počinje da vene slobodno ga odrežite i uklonite. Mlade biljke koje su nastavile životni ciklus vaše biljke presadite u posude te ih njegujete da narastu i one u prekrasne Ehmeje kakve ste imali. Ili ih pak ostavite u istoj posudi a da pritom prije odrežete staru buljku nakon što je uvenila.

Stavite biljku na svijetlo mjesto, jer voli jako sunce ali pripazite da ne bude izložita jakom podnevnom suncu tijekom velikih vrućina. Te pripazite da bude uvijek na toplome mjestu i da temperatura u sobi ne ide ispod 16*C također često ju vlažite i osvježavajte i održavajte vlažan kompost u kojem je posađena.

Da bi bolje izdržala vrućine i olakšali joj život u Vašoj sobi, potrebno joj je jednom mjesečno mjesečno usipati u središnju čašku malo vode..

Posadite je u tresetnu zemlju i malo veći cvijetnjak ali ne ni prevelik, jer biljku rijetko treba presađivati. U pogledu prihrane nije zahtjevna Ako vam lišće počinje žutjeti nakon cvjetanja, napominjemo da je do normalno.

Porodica: Cactaceae

Zemlja porijekla: Brazils

Pogodno mjesto: Svjetlo do polusjenovito, malo sunca

Kako cvjeta u vrijeme bozicnih praznika, u mnogim europskim zemljama se zove bozicni kaktus.U prodaji su u stvari biljke koje su nastale krizanjem bozicnog kaktusa (Zygocactus truncatus) i Schlumbergera russeliana, a mogu se dobiti u bojama od bijele, roza, crvene, purpurcrvene i lila. Sa malo srece moze se nabaviti i nova vrsta sa zutim cvjetovima "Gold charni".

U ljeto umjereno zalijevati, do jula svake dvije nedjelje djubriti. Od augusta manje zalijevati i djubriti, tako da biljka ocvrsne. Cesce pospricati. Krajem septembra biljku unijeti u kucu i drzati na toplom 18 - 22°C. Krace dnevno svjetlo ce pospjesiti stvaranje pupova.

Razmnozava se putem pelcera koji se prije stavljanja u vlazni substrat malo prosuse.

Biljka ne podnosi promjenu mjesta u periodu kada pocnu da se formiraju pupovi i u vrijeme cvjetanja. Kod promjene mjesta moze doci do opadanja pupova, tako da treba na vrijeme izabrati pravo mjesto.

Ova ukrasna jednogodišnja biljka potječe iz Brazila , najčešće se sadi Salvia splendes koja je visoka oko 30 centimetara i

svojim crvenim klasovima privlači pažnju. Ima tamnozelene srcolike listove

i redovitim pinciranjem biljke dok je mlada i otkidanjem ocvalih klasova narasti će u gusti grmić. Salvija je pretežno u crvenoj boji no postoji i varijetet u ljubičastoj boji. Cvjeta od svibnja do kasne jeseni.

Traži dosta vlage i dobro humusno tlo. Treba je saditi na razmak od 30 centimetara.

Ne morate je često presađivati, dovoljno je svake druge godine, a ako je držite u velikoj vazi dovoljno je maknuti gornji sloj zemlje i dodati svježi

To je biljka s lijepim sabljastim listovima koji se šire iz gomolja. Tokom ljeta ima bijela cvjetove na dugim stapkama koji traju veoma dugo pa ih možete koristiti kao rezano cvijeće za vazu. Prije nego što počne venuti mjenja boju iz bijele u zelenu. Kad cvjetovi uvenu obavezno ih odrežite pri dnu stabljike, a isto tako i oštećene ili uvenule listove.

Postoje dvije vrste, niži Spathiphyllum wallissi koji je visok svega 30 centimetara, ali može narasti u bogat i širok grm te viši Spathiphyllum Mauna Loa koji ima puno veće listove i cvjetove i visina mu može doseći do metra

Stavite ga na svijetlo mjesto, ali po ljeti pripazite da nije na direktnom suncu, jer će dobiti ružne mrlje po listovima pa ćete ih morati odrezati.

Voli vlagu u zraku pa uživa kad ga se prska. Redovito mora dobiti vodu. Zimi svakih 5-6 dana dok ljeti otprilike svaki treći dan. Najsigurniji način da provjerite da li ga treba zaliti je da popipate zemlju i ako je mrvičasta - zalijte. Održite vlažnost tako da u podložak stavite kamenčiće ili ako je lonac u ukrasnoj vazi međuprostor ispunite tresetom ili pjeskom, ali previše zalijevati.

Ljeti, dok cvjeta obavezno ga svaka 2 tjedna prihranite vodom u koju ste dodali tekuće gnojivo, a zimi smanjite na jednom mjesečno, jer on tokom godine može i duplo narasti. Zbog toga poželjno ga je svake godine presaditi u veću vazu. Nemojte ga odmah staviti u preveliku, samo za jedan broj veću.

Prilikom presađivanja veoma lako možete podijeliti gomolj. Uzmite djelove na kojima su bar 2 - 3 lista. Na taj način dobit ćete nove, snažne mlade biljke koje će vam uljepšavati prostor u kojem radite ili stanujete.

U slučaju da vam spatifil ne cvjeta prihranite ga, ako dugo niste. Možda mu je i vaza premalena pa mu pružite udobnost.

  Ukoliko imate kučnog ljubimca, mladu mačkicu ili psića bilo bi dobro staviti difenbahiju van njihog dometa.Takvi slučajevi nisu rjetkost i izazvat će probleme kod životinja.